Često nas pitaju: „Zašto baš lampe”? Ili: „Odakle vam ideja?” Odgovor na to je opširan i vodi par desetljeća u prošlost, kada je Srđan još kao srednjoškolac, učenik srednje strukovne škole, stolarskog smjera, izradio svoj prvi svijećnjak, a potom i prvu lampu. Kombinacija drva i svjetlosti toliko ga je mamila da je u narednim godinama isplanirao, osmislio i skicirao na desetke raznoraznih modela lampi. I ostalo je na tome.

Problem je bio u tome što tadašnji tehnološki dosezi nisu bili u skladu s njegovim idejama. Moglo bi se reći da je bio ispred svoga vremena 😉 Točnije, LED tehnologija još je bila daleko od stvarnosti (pogotovo kod nas), i postojale su samo žarulje sa žarnom niti. Ili halogene. Ili neonke. Koje su velike. Koje griju. A drvo i izvor topline ne idu zajedno.

Ali. Svijet ide naprijed i vrijeme i tehnologija su odradili svoj dio posla i dali nam LED žarulje.

S njima gotovo da nema granica. Samo mašti na volju!

Ima tu i drugih faktora, okolnosti, slučajnosti i ne-slučajnosti, koji su doveli do toga da se odvažimo i krenemo u avanturu poduzetništva i u izradu drvenih lampi. Tome je jednim dijelom i pridonijela jedna sasvim slučajno (a ništa nije slučajno) izrađena lampa, iz kurioziteta, jer zašto ne. To je moja lampa. I naša prva. Zajedno smo ju osmislili i izradili.

Ove godine slavi 13. rođendan. Isto toliko vremena osvjetljava naš dom. Puno je puta mijenjala mjesto po kući i svugdje izgleda fenomenalno. I ambijent oko nje se puno puta mijenjao (jer ja stalno nešto preuređujem doma 🙂 i u svaki se savršeno uklopila. To je to kod drva – odlično funkcionira u svakom ambijentu i uklapa se u svaki stil. Osim toga, zrači nekom samo sebi svojstvenom energijom i toplinom. Ne moraš ju ni pogledati, jednostavno znaš da je tu. Nedavno sam Srđanu rekla da, kad bi mi ponudili milijun eura za nju, ne bih ju prodala. On se na to samo nasmijao. Haha. Ali nije shvatio poantu te moje izjave. Ono što ona predstavlja, i koliko mi znači. Ali, stvarno, kad bi mi netko ponudio milijun eura za nju, ne bih ju prodala. Jednostavnije je od toga – napravili bismo mu novu, istu takvu. A ova ostaje moja. 🙂